O selamu (prvi dio)

Selam je pozdrav svih svjetova

Ljudi su se oduvijek pozdravljali kada bi se sretali i kada bi se rastajali, u bilo koje doba dana ili noći, povodom bilo kojeg razloga okupljanja ili odlazaka. Dolaskom islama čijim su zakonom upotpunjeni svi propisi i pravila vjere, vjerovanja i ponašanja, sve kako bi čovjek imao korist ovog zemaljskog, a onda i ahiretskog života, došao je i propis pozdravljanja.

Ovaj propis pozdravljanja je zamijenio do tad sve pozdrave koji su u sebi mogli kriti iskrenu želju nekome za dobrim, ali i skrivenu namjeru lažnog pretvaranja.

Mnogi ljudi će reći da je nedostatak islama u izražavanju ljubavi, prema Bogu, prema svojim bližima, prema zajednici, prema neznaniku, prema nemuslimanu. Mnogi ovosvjetski znanstvenici na silu će tvrditi o islamu kao religiji bilo čega osim ljubavi. A šta je to ljubav? Pa upravo nazivanje pozdrava selamom jeste prva ljubav.

Uzvišeni Allah kaže:

 „A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno (ponizno) hodaju, a kada ih bestidnici (neznalice) oslove (obrate), odgovaraju: “Mir (selam) vama!“[1]

Riječi selama su riječi koje u sebi ne nose ni trunku zlobe, okrutnosti i vrijeđanja drugog. Naprotiv, one su riječi nježnosti. Koliko god neko tražio da prikaže nazivanje selama u negativnom ozračju, neće uspjeti u takvoj namjeri. Jer pozdrav selama obuhvaća sve ono čemu u dubini teže vjere ehli-kitabija, ili vjere nastale čovjekovom rukom, ili oni bez vjere, a to jeste upravo ljubav, nježnost, blagost u govoru, osmijeh, zadovoljstvo. Toliko pojmova sreće obuhvaćeno samo jednim jednostavnim govorom.

Zar nije ljubav pozdraviti osobu, koju poznaješ ili uopće ne poznaješ, i bez obzira koje vjere, lijepim govorom. A lijep govor muslimana jeste selam. Da, to je dužnost muslimana. Izreći te riječi, te stihove, koji ne mogu biti greška, i one nisu nikad upućene iz neznanja ili traženja neprijateljstva.

Kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tek stigao u Medinu, narod se bio okupio da ga vidi i čuje po prvi put, a Resulullah, alejhi salatu ve selam, im reče: „O ljudi, nazivajte  selam, nahranite gladnog, klanjajte noću dok drugi ljudi spavaju, ući ćete u džennet smireno (selamom).“[2]

Autor: Elvis Deumić

__________________________________________

[1] Sura el-Furkan, ajet 63.

[2] Tirmizi, 2485, sahih; Ibn Madže, 3374.