Poslanikov s.a.v.s., odnos prema drugima

Podijeli objavu

 

 

Muhammed, s.a.v.s., tokom 23 godine poslaničkog života, djelovao je onako, kako ga je Gospodar opisao u časnom ajetu:” A tebe smo poslali samo kao milost svjetovima.” (El-Enbija, 107) Bio je oličenje milosti, pravde, suživota i tolerancije. Kroz svoju poslaničku misiju pokazao je društvene i ljudske vrijednosti islama.

Svakom čovjeku, bez obzira na vjeru i porijeklo, Poslanik, s.a.v.s., je dao njegovo pravo i slobodu, a međuljudske odnose, je gradio na povjerenju. Ovom prilikom, želimo spomenuti nekoliko primjera, u kojima je Poslanik, s.a.v.s., pokazao svoj odnos prema onima koje mi danas nazivamo ‘drugima’. Naravno, uvijek imajući na umu, da su mu na prvom mjestu, bili pravda i povjerenje.

– Hidžra muslimana u Abesiniju se desila dva puta. U obje hidžre preko stotinu muslimanskih života je spasio krščanski kralj Negus, a među tim muslimanima bili su Poslanikova, s.a.v.s., kćerka Rukaijja i njen muž Osman, r.a. Negus im je pružio ruku nade i obezbijedio normalan život. Poslanik, s.a.v.s., savjetujući muslimane, je rekao:” Bilo bi najbolje da odete u Abesiniju, tamo vlada čestit vladar, nikome nepravdu ne čini, to je zemlja u kojoj vlada istinoljubljivost, budite tamo dok vam Allah ne dadne izlaz iz situacije u kojoj se nalazite.” (Sunen El-Bejheki). Kao što vidimo, Poslanik, s.a.v.s., je krščanskog kralja opisao kao moralnu i pravednu osobu, pokazujući na taj način poštovanje prema njemu i njegovom narodu.

– U junu 622. godine se desio važan sporazum između • Poslanika, s.a.v.s., i medinskih muslimana, u historiji poznat
kao ‘Druga prisega na Akabi’ Ono što je zanimljivo u ovom slučaju, jeste da je Poslanik, s.a.v.s., na ovako važan sastanak, održan u velikoj tajnosti, poveo svog amidžu Abasa ibn Abdumutaliba, koji tada nije bio musliman. Ali, znajući da je povjerljiva osoba, Poslanik, s.a.v.s., mu je čak dozvolio i da prvi održi govor. (ibn Ishak, 2/100). Na ovaj sastanak, Poslanik, s.a.v.s., nije poveo Ebu Bekra ni Omera, nego je poveo Abasa , koji je bio na vjeri svojih djedova. Ovo je dokaz, da je Poslanik, s.a.v.s., i u veoma važnim prilikama uvažavao mišljenje i savjet tzv. ostalih.

– Tokom hidžre, Poslanik, s.a.v.s., i Ebu Bekr, r.a., izabrali su iskusnog vodiča Urejkit ed- Dejlija, koji je bio mušrik. (ibn Ishak, 1/120). Iako mušrik, u tom trenutku, Poslanik, s.a.v.s., imao je povjerenje u njega kao stručnog vodića. Na osnovu ovog ljudskog i profesionalnog odnosa, možemo zaključiti, da je jednim dijelom i on sam zaslužan za spašavanje Poslanikovog, s.a.v.s., života.

– Dolaskom u Medinu, Poslanik, s.a.v.s., zatiče jevrejsku vjersku zajednicu sa kojom je potpisao pravni akt. Povelja, poznatija kao Medinski ustav, je prvi pisani dokument u historiji islama koji govori o poštivanju ljudskih prava, toleranciji i suživotu. Između ostalog, u jednoj od tačaka povelje, Poslanik, s.a.v.s., je naredio da se napiše da su muslimani i Jevreji, ‘ummetun vahide’– ‘jedan narod’, u smislu njihovih građanskih prava i obaveza. Povelja se sastojala iz 52 stavke, od toga 27 stavki o odnosu sa pripadnicima drugih vjera, što ukazuje na brigu islama o očuvanju religijske slobode unutar Islamske države. (ibn Ishak, 1/150)

– Muhammed, s.a.v.s., napisao je pismenu garanciju biskupu u Nedžranu i njegovoj biskupiji u kojoj stoji da oni slobodno raspolažu onim što je u njihovom posjedu, i da su njihove
crkve i svećenstvo pod Allahovom zaštitom i zaštitom Njegovog Poslanika. Muslimani nikada neće, u ime kršćana mijenjati i postavljati biskupe niti druge svećenike. (Tabakatu-l-kubra od Ibn Sa'da, 1/266)

– Divan odnos Poslanika, s.a.v.s., prema Adijj ibn Hatimu, koji je bio kršćanin. Pošto je mrzio Poslanika, s.a.v.s., odlučio je da ga posjeti u Medini i sretne se sa njim. Nakon što su se upoznali, Poslanik, s.a.v.s., ga je uzeo za ruku i poveo svojoj kući. Kad su stigli, Poslanik mu je dao jastuk da sjedne na njega a on je sjeo na zemlju. Divna gesta Poslanika, s.a.v.s., prema kršćaninu kojem je pružio priliku da ga upozna. (El-Isabe, 2/198)

– Isto tako, human odnos Poslanika, s.a.v.s., prema zarobljenicima Bedra. Njih 70 bilo je raspoređeno po kućama ashaba. Poslanik im je naredio da prema njima postupaju plemenito do te mjere, da su ashabi jeli suhe hurme, a njima su davali hljeb. (Ibn Ishak, 2/349)

– Licemjeri Medine su bili posebna društvena klasa, koja je opasno djelovala a pogotovo njihov vođa, Abdullah ibn Ubejj ibn Selul. Ovaj čovjek je uradio veliki broj zlodjela, ali Poslanikov, s.a.v.s., odnos prema njemu je uvijek bio ljudski. Dovoljno govori činjenica, da ga je Poslanik, s.a.v.s., pred smrt redovno obilazio u bolesti, klanjao mu dženazu i umotao ga u svoju košulju kao kefin. (El-Bidaje ven Nihaje, 4/345)

– Na dan oslobođenja Mekke, dok su okupljeni stanovnici oko Kabe čekali presudu od strane Poslanika, s.a.v.s., on ih upita: Šta mislite šta ću danas uraditi s vama? Rekoše: Učinit ćeš dobro, ti si plemenit brat, sin plemenitog brata! Poslanik, s.a.v.s., im reče: Ja vas danas neću koriti, idite vi ste slobodni. (ibn Hišam, 4/87)- Nije bilo ukora, vrijeđanja, iživljavanja koje se obično dešava kad jaki pobijede slabe.

Navedni su samo pojedni primjeri Poslanikova, s.a.v.s., odnosa prema ‘drugima’ i nemuslimanima, na koje bi se koji se pozivaju na to, da njegov sunnet slijede, trebali ugledati.

Saudin Cokoja (iz knjige “Neka pobijedi dobra strana duše”)


Podijeli objavu

Ostavite komentar

avatar
  Obavještenja  
Obavijesti me o